Gradine kod Livna
Gradine kod Livna su građevinski objekti iz ilirskog perioda, na području Livanjskog polja. Danas je u istorijskoj i arheološkoj nauci prihvaćeno mišljenje da su polja u jugozapadnoj Bosni naseljavali Dalmati.[1]
Gradine na tlu jugozapadne Bosne bile su naseljene tokom bronzanog i željeznog doba. Nije registrovana ni jedna koja bi bila naseljena bez prekida tokom tog vremen, već se izdvajaju četiri perioda naseljavanja koja se hronološki nadovezuju, ali je u svakom od njih kontinuitet života i kulturnog razvoja bio različit.[2]
Prvo naseljavanje počinje krajem eneolita i početkom bronzanog doba. Jedino stalno naselje iz prvog perioda naseljavanja je Privala, između Duvanjskog i Livanjskog polja, na strategijski važnom položaju, ali vrlo nepogodnog za život i privređivanje. Ovo je tipično za momenat osvajanja nove, nepoznate teritorije, kada se strategijska nova pozicija koju je lako braniti, predpostavlja svim drugim aspektima.[3]
Takva situacija će se ponoviti i na početku trećeg perioda u kome nakon duge stagnacije (drugi period) dolazi do novog naseljavanja. Gotovo sva naselja iz tog perioda smještena su na važnim prolazima i isturenim pozicijama (Petrovići, Privala, Buhovo, Mokronoge).
U četvrtom periodu situacija je obrnuta. Nova naselja prelaze na niže pogodnije položaje (Reljina gradina, Korita, Selimovića gradina), šireći se van gradinskih bedema, dok strategijske pozicije sve više gube ulogu naselja i postaju odbrambeni refugiji i stražare. U ovom periodu grade se nova odbrambena utvrđenja na prilazma važnijim naseljima. Sve to ukazuje na dobru organizovanost populacije u jugozapadnoj Bosni, odnosno na neku vrstu državnog uređenja, koje je tokom željeznog doba postojalo kao plemenski savez.
Regisrovano je četrdesetak ilirskih gradina na području Livna, vizuelno dobro povezanih i branjenih, koje u slučaju opasnosti služile kao refugiji. Poznate gradine su: Vidoši, Vašarovište, Begovača, Veliki i Mali Kablići,[4] Grkovci, Prisoje, Korita, Suhača, Orguz, Gulinjevo, Rujani, kao i gradina na Nuhbegovića brdu.[5]
Velika gradina u Vidošima predstavlja trostruku gradinu. Njen centralni dio nastao je poslije V. stoljeća p.n.e. Pobočne utvrde izgrađene su kada je počeo rat sa Rimljanima.
Delmati su s Rimljanima vodili oružanu borbu jedno i po stoljeće.[6] Vidoška gradina izgubila je svoju odbrambenu funkciju tek pri kraju I stoljeća. Ovo bi značilo da je ova utvrda služila svojoj svrsi negdje oko tri stoljeća ili nešto više.
Centralni dio je kružnog oblika i čini glavno utvrđenje. Okoljen s istočne, sjeverozapadne i jugozapadne strane masivnim kamenim nasipom uz korištenje prirodne, nešto uzvišene glavice. Nasip je visine 5-11 metara, a njegovi dijelovi dušine 25 do 51 metar. Načinjen je od krupnog i neobrađenog kamena koje se redalo u dva reda različitih zidova, bez vezivnog sredstva, između kojih je bilo nabacano kamenje u jezgro nasipa. Navedeni nasipi su zatvarali jedan plato (veličine 71 x 46 m) Dva dodatna dijela, na južnoj i sjeverozapadnoj strani imaju nepravilan ili izdužen oblik. Jugozapadni dio predstavljao je snažno pojačanje centralnoj utvrdi, a u njegovom nasipu nalazio se i glavni ulaz u gradinu. Sjeverozapadni dio bio je znatno slabije utvrđen i mogao je eventualno poslužiti za zatvaranje stoke unutar gradine.
Preko nasipa centralne utvrde kasnije su Rimljani od IV-VI vijeka napravili novi zid od obrađenog kamena, uz upotrebu maltera. Prapovijesna Velika gradina u Vidošima, općina Livno, proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [7]
Locirana je na osmom kilometru putnog pravca Livno - Bosansko Grahovo, na blagoj padini koja se nizom prirodnih terasa spušta u Livanjsko polje, na nadmorskoj visini 847 m.
Moćan kameni suhozidni nasip opkoljava u polukrugu jugozapadnu, zapadnu i sjeverozapadnu stranu gradine, dok su istočna i jugoistočna otvorene prema selu. Duljina nasipa iznosila je oko 140 m, a visina od 5 do 10 m. U sredini je nasip širine oko 22 m, a prema krajevima se postupno sužavao na 16 i 12 m.
Hrptom nasipa kasnije je podignut zid od klesanog i pravilno slaganog kamenja vezanog malterom, širine od 1,50 do 1,80 m. Ovaj zid u jugozapadnom pravcu pružao se u dužini od 80 m, a u jugoistočnom oko 40 m. Na središnjem, najvišem dijelu nasipa bila je podignuta izdužena, četvrtasta kula, veličine 9 x 4 m.
Arheološko područje – Prapovijesna gradina, željeznodobne grobnice, rimsko naselje, nekropola i pokretno naslijeđe u Vašarovinama, Priluka, opština Livno, proglašeno je za nacionalni spomenik BiH.[8]
Alojz Benac i Blagoje Govedarica su na ovoj gradini obavili sistematska istraživanja u vremenu od 1973 – 1979. god.
Vremensko trajanje neprekidnog naseljavanja pada u period Ha B – Lat A u trajanju od 600 godina. Prva faza naseljenosti okarakterisana je starijim imitacijama turban- oboda, zdjelama sa dvostruko facetiranim obodima bez ornametike, posudama sa loptastim trbusima i malim manelovanim drškama, kalotasto dugme, bronzani brijači i srpovi. Iz druge faze su kvalitetno urađeni keramički predmeti i bronzani predmeti: pojasna kopča, ukrasna igla i tutulasto dugme. U trećoj fazi su novi keramički oblici (posude sa profilisanom stopom) i koštana drška noža.
Tokom cijelog vremena naseljenosti zastupljeni su: bikonični pehari, lonci sa plastičnim trakama i jezičastim drškama, koštane igle, šila i obrađeni rogovi, metalne kopče, igle i srpovovi.
Nakon ovog dugotrajnog perioda naseljenosti, nastao je prekid, a zatim kratki period naseljenosti sa tragovima koji govore o dodiru sa helenističkom kulturom. Jedno kratko vrijeme bila je naseljena i u rimskom periodu. [3]
Sistematska istraživanja obavljena su u vremenu od 1973 – 1979. god. Nalazi se na sjeverozapadnom rubu Livanjskog polja, našumovitom brežuljku koji pripada planini Šator. Sa gradine se mogao kontrolisati prolaz u polje iz pravca Bosanskog Grahova. Samu gradinu čine dvije paralelne terase između kojih je poprečni nasip. Terase su u južnom dijelu ravne i travnate, dok su u gornjem dijelu stjenovite i obrasle šikarom i trnjem i zaštićene bedemom koji na taj način zaokružuje cjelinu gradine. Bedem je najjači u sjevernom dijelu gdje ima oblik limitnog tumula i na njemu je nađeno dosta tragova zidanja malterom koji pripadaju periodu rimske dominacije kada je gradina služila u vojne svrhe. Sondažno istraživanje otkrilo je već na površini brojni keramički materijal, gomile lijepa i životinjske kosti. Pronađeni su i ostaci jedne građevine, podnica od nabijene žute zemlje sa dosta zidnog lijepa. Na dubini 1 metar otkriven je pojas zapečene zemlje sa pepelom i garom (ostaci ognjišta).[3]
Nađena keramika rađena je slobodnom rukom i odgovara keramici sa Reljine gradine i Korita. Po obliku, najbrojniji su bikonični pehari, zdjele sa dvostruko profilisanim obodom.[3]
- Alojz Benac, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, Sarajevo 1983. –GRADINA U VIDOŠIMA
- Blagoje Govedarica, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, Sarajevo 1983. -Iz najstarije prošlosti Livanjskog polja
- ↑ „John Wilkes - the Illiyans”. Elektronska verzija. Pristupljeno 9. 2. 2018.
- ↑ „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016.[mrtav link]
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 „Blagoje Govedarica -PRILOZI KULTURNOJ STRATOGRAFIJI PRAHISTORIJSKIH GRADINA U JUGOZAPADNOJ BOSNI”. ANUBIH, Godišnjak 1982. Arhivirano iz originala na datum 2018-02-12. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ Gradine, gromile i druge starine u okolici Livna
- ↑ „Dejan Bulić: The fortifications of the late antiquity and the early Midlle ages in the western part of the Balkan Peninsula”. The institute of History, Beograd 2013. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA”. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Velika gradina u Vidošima”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 6. 2016.[mrtav link]
- ↑ „Prapovijesna gradina u Vašarovinama”. kons.gov.ba. Pristupljeno 14. 7. 2016.[mrtav link]