Prijeđi na sadržaj

Memorijalni trofej Kinga Clancyja

Izvor: Wikipedija

Memorijalni trofej „Kralja” Clancyja godišnja je nagrada NHL-a namijenjena „predvodniku momčadi na klizalištu i izvan njega koji značajno doprinese zajednici humanitarnim angažmanom”.[1] Za razliku od Messierove nagrade i one Zaklade NHL, odlikovanja veoma srodnih Clancyjevom, dobitnika izabiru profesionalni novinari u području hokeja na ledu i odabrani komentatori utakmica.

Francis „King” Clancy bio je igrač Ottawe i Toronta dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, a potom i sudac, trener te naposljetku vršitelj raznih dužnosti u klubu „Javorova lišća”.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Nagrada slična Clancyjevoj, koja je nosila ime Charlieja Conachera, odlikovala je od 1968. do 1984. igrače za izniman doprinos zajednici. Conacher bijaše proslavljeni igrač Toronta 1930-ih. Međutim, nagrada ustanovljena u njegovu čast nakon smrti 1967. nije bila pod izravnim nadzorom NHL-a.[2]

NHL pokreće novu nagradu u sezoni 1987./88. u Clancyjevu čast. „Kralj” je proveo 65 godina u profesionalnom hokeju na gotovo svim mogućim položajima. Povijest pamti kako je 18-godišnji Clancy 1923. godine, u pobjedi Ottawe nad Montréalom od 1 : 0, igrao na svim položajima na ledu, uključujući dvije minute do isteka vratareve kazne na vratima. Vratari su tih godina još sami odrađivali vlastite kazne.[3] Do posljednjeg dana obnašao je ulogu klupskog potpredsjednika u Torontu. Harold Ballard, vlasnik Maple Leafsa i Clancyjev vršnjak, nazvao je potonjeg „jednim od najvećih kanadskih dobročinitelja u povijesti”, zauzevši se za pokretanje nove nagrade.[4]

Popis dobitnika

[uredi | uredi kôd]
Sezona Igrač Momčad Poveznica
1987./88. Lanny McDonald Calgary Flames
[1]
1988./89. Bryan Trottier New York Islanders
[2]
1989./90. Kevin Lowe Edmonton Oilers
[3]
1990./91. Dave Taylor Los Angeles Kings
[4]
1991./92. Ray Bourque Boston Bruins
[5]
1992./93. Dave Poulin Boston Bruins
[6]
1993./94. Adam Graves New York Rangers
[7]
1994./95. Joe Nieuwendyk Calgary Flames
[8]
1995./96. Kris King Winnipeg Jets
[9]
1996./97. Trevor Linden Vancouver Canucks
[10]
1997./98. Kelly Chase St. Louis Blues
[11]
1998./99. Rob Ray Buffalo Sabres
[12]
1999./00. Curtis Joseph Toronto Maple Leafs
/
2000./01. Shjon Podein Colorado Avalanche
[13]
2001./02. Rod Francis Carolina Hurricanes
[14]
2002./03. Brendan Shanahan Detroit Red Wings
[15]
2003./04. Jarome Iginla Calgary Flames
[16]
2004./05. Čitava sezona otkazana zbog lockouta.
2005./06. Olaf Kölzig Washington Capitals
[17]
2006./07. Saku Koivu Montréal Canadiens
[18]
2007./08. Vincent Lecavalier Tampa Bay Lightning
[19]
2008./09. Ethan Moreau Edmonton Oilers
[20]
2009./10. Shane Doan Phoenix Coyotes
[21]
2010./11. Doug Weight New York Islanders
/
2011./12. Daniel Alfredsson Ottawa Senators
[22]
2012./13. Patrice Bergeron Boston Bruins
[23]
2013./14. Andrew Ference Edmonton Oilers
[24]
2014./15. Henrik Zetterberg Detroit Red Wings
[25]
2015./16. Henrik Sedin Vancouver Canucks
[26]

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Nijedan igrač nije osvojio nagradu više od jednog puta, a jedino predstavnicima momčadi Bostona nagrada je odlazila dvije sezone zaredom.

Igrači Edmontona osvajali su trofej rekordnih četiri puta.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. King Clancy Trophy — nhl.com
  2. One on one with Charlie Conacher — hhof.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2013. Pristupljeno 3. prosinca 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Hockey's Most Wanted — str. 71.
  4. Ottawa Citizen — 17. prosinca 1986.