Idi na sadržaj

Zatajenje srca

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zatajenje srca
(Srčana insuficijencija)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10I50
ICD-9428.0
DiseasesDB16209
MedlinePlus000158
MeSHD006333

Zatajenje srca ili srčana insuficijencija – često označavano i kao kongestivno zatajenje srca – nastaje kada je srce nije u stanju da pumpa dovoljno snažno za održavanje protoka krvi da zadovolji potrebe organizma.[1][2][3] Izrazi hronično zatajenje srca i/ili kongestivno zatajenje srca često se koriste kao sinonim za kongestivno zatajenje srca.[4] Znakovi i simptomi obično uključuju nedostatak daha, pretjeran umor i oticanje nogu. Kratkoća daha je obično lošija u nedostatku fizičkih vježbi a pojava ležećih apnea i paroksizmalno noćno otežano disanje može noću probuditi osobu. Ograničena sposobnost vježbanja je također i zajednička karakteristika .

Uzroci

[uredi | uredi izvor]

Najčešći uzroci zatajenja srca su bolest koronarnih arterija, uključujući predinfarktno stanje miokarda, srčani udar, visok krvni pritisak, fibrilaciju arterija, bolest srčanih zalistaka, prekomjerno alkoholiziranje, infekciju i kardiomiopatiju nepoznatog uzroka. Ovi uzroci zatajenja srca se odnose na promjenu strukture ili rada srčanog mišića.

Postoje dvije glavne vrste zatajenja srca: zatajenja srca zbog disfunkcije lijeve komore i zatajenje srca s normalnim izbacivanjem frakcija, u zavisnosti od toga da li utiče na sposobnost lijeve komore ili sposobnost srca da se opusti. Ozbiljnost bolesti se obično ocjenjuje stupanjem sposobnosti vježbanja I opterećenja. Neuspjeh srca nije isto što i infarkt miokarda (u kojem dio srčanog mišića umre) ili srčani zastoj (u kojem se u potpunosti zaustavlja protok krvi).[5][6] Ostale bolesti koje mogu imati simptome koji liče na zatajenja srca uključuju gojaznost, otkazivanje bubrega, problemi jetre, anemija i bolesti štitnjače.

Tretman

[uredi | uredi izvor]

Stanje se dijagnosticira na osnovu historije simptoma i fizičkog pregleda uz potvrdu nalaza ehokardiografije, krvne slike, elektrokardiografija, a i RTG pluća može biti koristan za određivanje uzroka. Liječenje ovisi o težini stanja i uzroku bolesti. U ljudi s kroničnim stabilnim blagim zatajenjem srca, tretman se obično sastoji modifikacije načina života, kao što su prestanak pušenja, fizičke aktivnosti, promjene ishrane i lijekovi. U slučajevima sa srčanom insuficijencijom zbog disfunkcije lijeve komore preporučuju se inhibitor angiotenzin konvertirajućeg enzima ili angiotenzinskih receptora , zajedno sa beta blokatorima. Za one sa teškim bolestima, mogu se koristiti antagonist aldosterona ili hidralazina plus nitrat. Diuretici su korisni za sprječavanje zadržavanja tečnosti. Ponekad, ovisno o uzroku, može se preporučiti i ugradnja uređaja kao što su vještački pejsmejker ili implantirajući srčani defibrilator. U nekim umjerenim ili teškim slučajevima može koristiti i srčana resinhronizacija ili modulacija kontraktilnosti srca.[7] Kod onih s teškim bolestima, bez obzira na sve druge mjere, povremeno se uključuje pomoćni uređaj komore ili transplantacija srca.

Epidemiologija i historija

[uredi | uredi izvor]

Zatajenje srca je uobičajeno, skupo i potencijalno fatalno stanje. U razvijenim zemljama, srčanu insuficijenciju ima oko 2% odraslih osoba, a kod onih starijih od 65 godina, to se povećava za 6-10%.[8] U godinu dana nakon dijagnoze rizik od smrti je oko 35%, nakon čega se, svake godine, smanjuje na ispod 10%. To je slično riziku s više vrsta raka. U Velikoj Britaniji , ova je bolest je za 5% hitne hospitalizacije.[9]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ DorlandsDict, four/000047501|heart failure.
  2. ^ Heart failure, Health Information, Mayo Clinic, http://www.mayoclinic.com/health/heart-failure/DS00061.
  3. ^ Definition of Heart failure, Medical Dictionary. MedicineNet: http://www.medterms.com/script/main/art.asp?articlekey=3672 Arhivirano 8. 12. 2011. na Wayback Machine.
  4. ^ Living Well With Chronic Heart Failure, http://www.heartfoundation.org.au/SiteCollectionDocuments/Living-well-with-chronic-heart-failure.pdf Arhivirano 22. 12. 2014. na Wayback Machine. Heart Foundation: 18.
  5. ^ Willard & Spackman's occupational therapy (2014)|publisher=Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins, Philadelphia, ISBN 9781451110807, http://books.google.it/books?id=zLh3h6v5O_0C&pg=PA1124.
  6. ^ The cardiac care unit survival guide (2012). Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 9781451177466, http://books.google.it/books?id=ZvkUJZCoi2EC&pg=PA98, Eyal Herzog.
  7. ^ http://europace.oxfordjournals.org/content/europace/16/1/109.full.pdf.
  8. ^ http: //eurheartj.oxfordjournals.org/cgi/pmidlookup ? view = dugo & PMID = 18799522.
  9. ^ McDonagh T. A. (2011): Oxford textbook of heart failure. Oxford University Press, Oxford, ISBN 9780199577729. http://books.google.it/books?id=r8wowXxC1voC&lpg=PP1.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]