Idi na sadržaj

Corinne Niogret

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Corinne Niogret
Lični podaci
Državljanstvo Francuska
Rođenje (1972-11-20) 20. novembar 1972.
Nantua, Francuska
Karijera
Statusneaktivna
Kraj karijere2004.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)4 (1992, 1994, 1998, 2002)
Medalje (b.)2 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)13 (1991, 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003)
Medalje (b.)15 (3 zlatne)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1989/90
Pojedinačne pobjede (b.)[I]8
Timske pobjede[II]13
Plasman (b.)[III]
IBU[IV]
Prvi nastup1994/95
Pojedinačne pobjede1
Fusnote
  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
  4. ^ IBU kup se do 2008. službeno zvao Evropski kup.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS


Corinne Niogret, rođena 20. novembra 1972. u Nantua, departmanu Ain u Francuskoj je nekadašnja francuska biatlonka. Niogret je olimpijska pobjednica i trostruka svjetska prvakinja.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Šta.
Francuska Albertville 1992. (Biatlon) 7 17 1
Norveška Lillehammer 1994. (Biatlon) 5 27 3
Japan Nagano 1998. (Biatlon) 16 25 8
Sjedinjene Američke Države Salt Lake City 2002. (Biatlon) 21 9 27 9

Corinne Niogret je četiri puta nastupila na Zimskim olimpijskim igrama: ZOI 1992, ZOI 1994, ZOI 1998[1] i ZOI 2002.[2] Na prvom nastupu osvojila je zlatnu medalju u štafeti sa Véroniquom Claudel i Anne Briand sa prednošću od 23 sekunde u odnosu na drugoplasiranu njemačku štafetu.[3][4] U drugom nastupu dvije godine kasnije, osvojila je bronzanu medalju u štafeti sa Véronique Claudel, Delphyne Heymann i Anne Briand zaostavši više od pet minute iza ruske štafete.[5][6]

Svjetska prvenstva

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. Eki.
Finska 1991. Lahti 25 4
Rusija 1992. Novosibirsk 4
Bugarska 1993. Borovec 14 61 2 1
Kanada 1994. Canmore 3
Italija 1995. Antholz 1 3 2 3
Njemačka 1996. Ruhpolding 17 5 2 3
Slovačka 1997. Osrblie 4 17 8 4
Slovenija 1998. Pokljuka
Austrija 1998. Hochfilzen
2
Finska 1999. Kontiolahti
Norveška 1999. Oslo
2 35 32 19 3
Norveška 2000. Oslo
Finska 2000. Lahti
1 12 13 3 4
Slovenija 2001. Pokljuka 19 5 2 16 5
Rusija 2003. Hanti-Mansijsk 10 31 26 23 5
Njemačka 2004. Oberhof 38 34 20 5

Niogret je nastupila na trinaest Svjetskih prvenstava od SP 1991. do SP 2004, te je sa tri zlatne, šest srebrnih i šest bronzanih medalje, najuspješnija francuska biatlonka po broju osvojenih medalja. Dvije zlatne medalje osvojila je u utrkama na 15 km: na SP 1995. sa 12 s prednosti u odnosu na Njemicu Uschi Disl i na SP 2000. kada je bila bolja 53 s od Kineskinje Yu Shumei. Zlatnu medalju osvojila je u ekipnoj utrci na SP 1993 sa Nathalie Beausire, Delphyne Heymann i Anne Briand.

Svjetski kup

[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
1989/90 1990/91 1991/92 1992/93 1993/94 1994/95 1995/96 1996/97 1997/98 1998/99 1999/00 2000/01 2001/02 2002/03 2003/04
- 37 22 7 15 4 11 5 4 4 3 4 23 16 30

Prvi nastup u takmičenjima Svjetskog kupa u biatlonu Niogret je imala u sezoni SK 1989/90 u austrijskom Obertauernu 14. decembra 1989. kada je u utrci na 15 km osvojila 37-o mjesto. Sljedeće sezone u istoj disciplini u Ruhpoldingu osvojila je peto mjesto sa zaostatkom 1:33.0 i dva promašaja iza favorita Jelene Golovine, Veronique Claudel, Antje Harvey i Petre Behle. Prvu pobjedu u štafeti ostvarila je 26. januara 1992. u sezoni SK 1991/92 sa Veronique Claudel i Anne Briand u Antholzu , što je ujedno i prva pobjeda francuske ženske štafete u Svjetskom kupu. Drugu pobjedu u istom sastavu ostvarili su u norveškom Fagernesu 15. marta. U sljedećim sezonama zauzima i visoka mjesta u pojedinačnim disciplinama, a gotovo u svakoj utrci u timskim disciplinama zauzimaju jedno od prva tri ili četiri mjesta. Prvu pobjedu u pojedinačnoj disciplini ostvarila je u na Svjetskom prvenstvu 1995. u utrci na 15 km koja se bodovala za Svjetski kup, a drugu pobjedu tek u sezoni SK 1997/98 u sprintu na 7,5 km na slovenskoj Pokljuki, bez promašaja ispred Emmanuelle Claret i Annette Sikveland. Od te sezone pas do SK 2000/01 redovito osvaja bodove visokim plasmanom i u ukupnom plasmanu je tri puta četvrta i jedanput treća. Sa ukupno osam pobjeda je nakon Sandrine Bailly druga na listi francuskih biatlonki.

Prestanak karijere

[uredi | uredi izvor]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Nagano 1998 Official Report - Volume 3" (PDF). Nagano Olympics Organizing Committee. LA84 Foundation. 1998. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 8. 2. 2013.
  2. ^ "Salt Lake City 2002 Official Report - Volume 1" (PDF). Salt Lake Organizing Committee. LA84 Foundation. 2002. Arhivirano s originala (PDF), 6. 5. 2010. Pristupljeno 6. 2. 2013.
  3. ^ Biatlon na ZOI 1992. na sports-reference.com Arhivirano 10. 12. 2008. na Wayback Machine (en)
  4. ^ "Albertville 1992 Official Report" (PDF). Le Comite d'Organisation des Jeux Olympiques Albertville. LA84 Foundation. 1992. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 12. 2. 2013.
  5. ^ Biatlon na ZOI 1994. na sports-reference.com Arhivirano 10. 12. 2008. na Wayback Machine (en)
  6. ^ "Lillehammer 1994 Official Report - Volume 4" (PDF). Lillehammer Olympic Organizing Committee. LA84 Foundation. 1994. Pristupljeno 1. 12. 2016.