Telomer
Telomer (grč. τέλος: kraj, svršetak + -mer) je kraj odnosno završetak eukariotskog kromosoma, jedne pravocrtne strukture.[1]. Telomeri su osobitih funkcija:[2][1]
- Sprječavaju sljepljivanje krajeva kromosoma.
- Sprječavaju razgradnju kromosoma (od staničnih enzima egzonukleaza).
- Omogućavaju pravilnu replikaciju krajeva kromosoma.
- Čuvaju integritet kromosoma te tako stabilnosti genoma. Štite ga od mehanizama prepoznavanja oštećenja DNK ili mehanizama rekombinacije.
Evolucijski su sačuvani kod određenih skupina organizama.[1] Do danas su znanstvenici izolirali telomere. Znanstvenici su ih pronašli kod kralježnjaka i jednostaničnih eukariota. Slične su pronašli kod raznih eukariota. Većina sadrži ponavljajuće (repetitivne) sekvence: ponavljanja od 5 do 8 baza.[2] Kod čovjeka i ostalih kralježnjaka ponavljajući slijed telomerne DNA čini šest nukleotida (TTAGGG).[1] Telomerne sekvence su konzervirane. R. Moyzis je otkrio telomere ljudskog kromosoma služeći se specifičnim probama s visoko repetitivnim dijelom ljudske DNK. U području telomera i centromera primarno se nalazi visoko repetitivna DNK (satelitna).[2]
U tkivu kad se obnavlja zbiva se stanična dioba i replikacija genoma. Krajevi kromosoma su telomeri. Pri staničnoj diobi telomeri se skraćuju, što je u biti starenje stanice i ujedno i organizma. Kad se stanice prestanu dijeliti, to ne znači njihovu smrt, nego one žive i dalje, ali su im biokemijska svojstva promijenjena i opisuje ih se kao stare stanice. Takve nedijeleće stanice ili one koje se dijele sporo više se nalazi u starim organizmima.[3]
Ovo ne vrijedi kod svih stanica, nego kod stanica kod kojih su blokirani receptori za enzim telomerazu, čija je zadaća obnova telomernih nizova.[3] To su somatske (tjelesne) stanice i one nemaju aktivne telomeraze. Čim im se telomere skrate ispod određene duljine koja im narušava strukturu, dotadašnja uloga telomera prestaje: stanični mehanizmi popravka DNK prepoznaju ih kao oštećenje DNK te trajno sprječavaju daljnje diobe stanice.[1]
Kod stanica kod kojih enzim telomeraza djeluje one se obnavljaju. To su matične stanice embrija, spolne stanice, krvotvorne stanice (bijele krvne stanice – leukociti) i tumorske stanice.[3] Beskonačan broj dioba imaju i stanice jednostaničnih eukariota. Sve te stanice naziva se besmrtnim ili imortalnim, jer ih telomeraza stalno produljuje.
Telomerom u kemiji naziva se polimer sastavljen od molekula. Karakteristično je da mu se krajnje skupine ne mogu povezivati s dodatnim monomerima ni stvarati veće polimerne molekule iste kemijske vrste.[4]
Više je teorija starenja: teorija pogreške, teorija somatske mutacije, teorija programiranog starenja (sve genetske), teorija slobodnih radikala, teorija unakrižne povezanosti, teorija nakupljanja otpadnih tvari, imunološka teorija, neuroendokrinološka teorija starenja (fiziološke teorije). U novijim znanstvenim teorijama o dugovječnosti smatra se da ulogu imaju telomeri i enzim telomeraza. Slijedom spoznaja ponašanja određenih skupina stanica, došlo se do teze da kad bi se odblokirali receptora na stanicama tkiva gdje su receptori prirodno blokiran da bi se pojavila besmrtnost. Zasad to nije moguće, ali poduzeto je dosta pokušaja produljenja života kod osoba kod kojih je došlo do oštećenja organa bez kojih život nije moguć. Temeljem toga došlo se do zaključka da je najveća moguća duljina života unaprijed određena brojem replikacija molekule DNK, a za ljudsku vrstu se danas smatra da je to oko 120 godina.[3]
Izvori
- ↑ a b c d e telomere. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 31. srpnja 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60759>
- ↑ a b c Mrežni udžbenik iz genetike Napisala: Mirjana Pavlica. Uredio: Dubravko Pavoković. 15. poglavlje: Eukariotski kromosom (pristupljeno 31. srpnja 2020.)
- ↑ a b c d Poliklinika Analiza Silvana Mišković: Tajna dugovječnosti skrivena u telomerama ! (pristupljeno 31. srpnja 2020.)
- ↑ Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje telomer, projekt Struna (pristupljeno 31. srpnja 2020.)